U drugom dijelu Machiedove knjige nalaze se prijevodi s francuskoga, španjolskoga i portugalskoga jezika, uz veći odabir hrvatskih pjesnika na talijanskom jeziku. Francuzi: Pascal, Joubert, Musset, Rimbaud, Proust, Valery, Apollinaire, Obladia; Španjolci: Espronceda, Becquer, de Castro, Machado, Jimenez, de la Serna, Salinas, Guillen, Bergamin, Diego, Aleixandre, Alonso, Cernuda, Altolaguirre, Hernandez, de Otero, Hierro, Gonzales, de Biedna, Pizarnik, Mendes. Hrvati na talijanskom: Nazor, Kamov, Ujević, Andrić, Krleža, Cata Dujšin Ribar, A. B. Šimić, S. Košutić, Cesarić, Šop, Taijanović, Ivanišević, Vučetić, Vida, Dizdar, Kaštelan, Ivšić, B. Pavlović, Parun, Pupačić, Mihalić, Slaviček, Gotovac, Slamnig, Ivančan, Šoljan, T. P. Marović, Sever, Petrak, Stamać, Maruna, G. Sušac, J. Dautbegović, Benčić Rimay, H. Pejaković, Devide, Mrkonjić, Glavašević. Machiedovi „Pronađeni u prijevodu II“ posredstvom većih ili manjih „uzoraka“ zaokružuje tragove mnogih njegovih godina, nevidljivih druženja s pjesnicima, zapravo čini svojevrsnu summu njegova prevodilačkoga djelovanja.