Roman Košnica (1890.) smatra se Azevedovim najzaokruženijim djelom. Radnja romana smještena je u drugu polovicu 19. stoljeća kada se Rio polako počinje modernizirati i urbanizirati te kada se usporedno s tim procesima rađa nova buržoazija trgovaca koja živi rame uz rame sa siromašnom radničkom klasom. Zakon o ukidanju ropstva stupio je na snagu, ali se još uvijek ne primjenjuje. Radnici, pralje, prostitutke, imigranti i vođe kapuerističkih grupa žive u svojevrsnoj "košnici" - skromnim kućercima sa zajedničkim sanitarijama i dvorištem - radeći mehanički i mukotrpno poput životinja za plaću koja im omogućuje da namire svoje osnovne potrebe. U naturalističkoj maniri likovi su prikazani kao subjekti determinirani svojim okruženjem koje ih ograničava i sputava, i u konačnici osuđuje na propast. Ne poznaju se više duhovne sfere, a choro, samba i cachaça - rakija od šećerne trske, njihova su jedina utjeha.