Ova kratka povijest podrijetla i tijeka renesanse slavi intelektualno oslobođenje i umjetnička postignuća koja će to razdoblje učiniti vjerojatno najutjecajnijim i posve sigurno najsjajnijim u 150 godina europske civilizacije. Razvoj prvih sveučilišta od XII. stoljeća nadalje, sve veće bogatstvo i razvoj mecenstva u nekim gradovima, a ponajviše izum tiska i jeftina papira, pružili su temeljne uvjete za razvoj renesanse. A književnost i znanost prve su dotaknute humanizmom, individualizmom i skepticizmom te ponovnim rađanjem klasične kulture koja je olabavila željezni stisak kojim je crkva držala likovnu umjetnost. U svemu su tome svoju ulogu odigrali Dante, Boccaccio, Petrarca, pa čak i Chaucer. Paul Johnson (1928.) govori o renesansnoj književnosti, skulpturi, graditeljstvu i slikarstvu. Unatoč velikoj važnosti događanja izvan Italije - pojavi tiska u Njemačkoj ili uljenog slikarstva u Flandriji i Nizozemskoj - on renesansu čvrsto smješta u Italiju, u prvom redu u Firencu, u razdoblje između 1400. i 1560. Naglašava važnost kulturnog entuzijazma vladara u gradu-državi, kao što je bila obitelj Medici u Firenci, Visconti i Sforza u Milanu, Montefeltro u Urbinu, Gonzaga u Mantovi i, svakako ne najmanje važni, pape u Rimu. Pred nas stavlja sjajne skice ključnih figura: Donatella, Verrocchija, Michelangela, Cellinija, Brunelleschija, Bramantea, Palladija, Bellinija, Botticellija, Leonarda, Rafaela i drugih. Zadnji dio knjige ocrtava širenje i pad renesanse, usporedo s učvršćenjem Katoličke crkve kako bi se suprotstavila reformaciji, čijem je razvoju pridonijela sama renesansa.