ANTOLOGIJA USPUTNE POEZIJE

Htio sam ove pabirke iz svojih prijevoda nazvati florilegijem po uzoru na prethodnike iz daleke prošlosti koji su tom riječju nazivali knjigu izabranih odlomaka iz različitih rukopisa. Riječ potječe iz latinskoga jezika, odakle su nam stigli flos (cvijet) i legere (brati, skupljati), te doslovno označava skup cvijeća, odnosno zbirku lijepih izvadaka iz većih djela. Ipak sam odlučio da to bude antologija, a potom sam sa zadovoljstvom otkrio da ta riječ u grčkome jeziku znači istu stvar. Cijela je moja životna priča započela ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća na Kazališnoj akademiji u Zagrebu, gdje sam se susreo s talijanskim jezikom i Petrarcinim sonetima. Poslije sam obavljao razne poslove tijekom uzbudljiva života, dok se napokon nisam odrekao matematike i postao profesionalnim prevoditeljem pohrvaćujući djela znanih i neznanih književnika iz zapadnoga svijeta. I tako mi je proteklo više od pola stoljeća. Malo-pomalo preveo sam čitavo more stihova, gotovo dvjesta tisuća poetskih redaka, no samo sam sedamdesetak pjesničkih tvorevina složio kronološki sastavljajući Antologiju usputne poezije, posvetivši svakomu autoru jednu pjesmu, a često tek ulomak iz duljega sastavka. Pitate li se kojega sam se kriterija držao birajući pjesme, neskromno izjavljujem da je to bila puka činjenica da sam ih osobno s mnogo truda i ljubavi iz raznih jezika preveo na hrvatski.