ŠIZIKA

Temom transgeneracijske boli i nasljeđa srama bavili su se mnogi suvremeni autori, napose autorice, a Viktorija Majačić i njezini likovi posljedica su duboke proživljenosti (i preživljenosti!) problematike mentalne bolesti, o kojoj piše naturalistički iskreno, ali i anđeoski blago. Ne kažem da će ova knjiga odgovoriti na njihova pitanja, ali blago će ih zagrliti i dati im stvarnu, iskrenu i toplu perspektivu nekoga tko zna o čemu piše i tko piše iz čistih pobuda. Nekoga tko vjeruje da ljudskost i toplina mogu okrijepiti oslabljena tijela i rasvijetliti mračne tajne ljudskog uma. Roman „Šizika“ nije samo književno djelo – on je prostor snažne empatije, razumijevanja i nenametljive potpore. To je knjiga koju će možda neki uzeti u ruke sa strepnjom, a mnogi će je završiti sa suzama, olakšanjem i smiješkom. Jer, kako autorica pokazuje – mjesto gdje je najviše boli paradoksalno je i mjesto koje otvara najveći prostor za ljubav, prihvaćanje i nadu.