Hrvatski književnici i kulturni djelatnici sredinom 19. stoljeća, dakle nakon kraha hrvatske ideje (južno)slavenskog kulturnog povezivanja pod egidom ilirstva, pa u tom pogledu i poziva Srbima (P. Štoos, Poziv u kolo ilirsko: „Sèrblji! Amo ruke vaše, Nek se mårzost sva ukine“), što je u Srba u cijelosti i odmah odbijeno, uočavaju pogibelj takve djelatnosti za hrvatsko ime, kulturu, naposljetku i za samu hrvatsku opstojnost te oštro reagiraju protiv takvih presizanja.
Ova knjiga izdvaja pet takvih rasprava, odnosno onih karakterističnih dijelova koji se dotiču spomenute tematike. Budući da je riječ o djelima iz 19. stoljeća, zacijelo nije neopravdano nazvati ih „starima“. Riječ je o raspravama Mihovila Pavlinovića „Razgovor o Slavenstvu, Jugoslavenstvu, Srbo-Hrvatstvu“ iz 1876, Gjure Stjepana Deželića „Hrvatska narodnost iliti duša hrvatskoga naroda“ iz 1879., Velimira Deželića st. „Miklošič i Hrvati“ iz 1883., Ive Prodana „Lasecchiarapita ili obračun izmedju Srba i Hrvata“ iz 1889. te naposljetku Ante Tresića Pavičića „Rane otačbine“, objavljene u Novome vieku 1897. Riječ je dakle o raspravama lišenim opterećenja omraza produbljenih trima ratovima tijekom 20. st., tijekom kojih su i nakon kojih su do krajnjih granica došle do izražaja sve razlike hrvatstva i srpstva. Ove rasprave daju nam primarni hrvatski pogled na uzroke tim razlikama i na uzroke sukobima tim razlikama izazvanim. Svrha njihova izdanja i reaktualizacije prije svega je podsjetiti da fenomen srpskog ekspanzionizma na hrvatsku kulturu nije od jučer, nego da čini srž i konstantu srpske politike te dati na jednome mjestu alat u ruke svima koji ga uočavaju i koji mu se argumentirano suprotstavljaju.

Knjigu možete kupiti ovdje: