Cénabre, ugledni povjesničar misticizma i hvaljeni pripadnik pariškog svećenstva, postaje svjestan jednostavne istine: izgubio je vjeru, koju možda nije ni imao, pa se ubuduće može samo pretvarati da ju ima. Nijedan romanopisac nije ušao tako duboko u nutrinu ohole osobe, u trenutku kada ona gubi sve svoje maske i odaje svoje pravo lice. Nestaju granice između vidljivoga i nevidljivoga.