Autor u opisu stanja i fenomena te zamračenih mjesta iz hrvatske i svjetske povijesti koristi brojne odlike vrhunskog esejizma: analitiku, paradoks, tematsku raznolikost, ironiju i nemilosrdnu preciznost. Ispisuje dojmljiv i atipičan „hibridni“ tekst gdje od kritičke oštrice ne ostaje pošteđena ni jedna, u javnom poretku zapadnog svijeta „zaštićena“ tema.