Drago Krpina; Ilustracije: Magdalena Krpina

Predjesenja melankolija

Čitajući pjesme Drage Krpine otkrivamo kako cijela njegova zbirka, izravno ili neizravno, odgovara na jedno jedino (krucijalno) pitanje: kako živjeti i obraniti se od svijeta “koji vreba tvoju ranjivost”? Od svijeta u kome su klonuća tako česta, porazi tako izgledni, a proplamsaji nade toliko rijetki? Pretvoriti se u pahulju snijega? Ili se rastopiti na dlanu Božjem? Pobjeći “u šatore iluzija” ili ostati čekati “da se ne dogodi ništa”? I koliko će se puta još sve to ponavljati? Smisao svake Krpinine pjesme otkriva nam se tek kad je upoznamo u širokom kontekstu cijele zbirke, kao što je to svojedobno predvidio Solomun Markus u svojoj knjizi Matematička poetika. Čitajući pjesme Drage Krpine postajemo i sami, sve više, dionici te stvarnosti, te njegove stvarnosti, nalazeći u njima, tim pjesmama, vlastite doživljaje i dileme, kojima nas opterećuje (ili obdaruje?) naša vlastita stvarnost.

Dubravko Jelčić

Zbirka Drage Krpine Predjesenja melankolija ne odiše postmodernističkim novotarijama i poetskim eksperimentiranjima. Ona ima nakanu uspostaviti komunikaciju s čitateljem, potvrditi se ne samo kao estetska već i kao moralna pa i svjetonazorska činjenica. Na taj način Drago Krpina priključuje se krugu hrvatskih suvremenih pjesnika koji na ruševinama postmodernizma grade novu poetiku. Nju je moguće sagraditi isključivo na temeljima koji su davno postavljeni, a to su smisao, dobrota i ljubav. U tom kontekstu zbirka Predjesenja melankolija nalazi svoje čvrsto mjesto u današnjoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji.

Đuro Vidmarović