Stjepan Čuić

Tumač vlasti

Kolumne Stjepana Čuića, bez obzira na to prihvaćao tko autorov svjetonazor ili ne, mogu biti primjer kako se kulturno polemizira, kako se drži distanca spram problema i kako se on secira argumentima, a ne snažnim emocijama. Mnoge naše polemike poslije rata izazvale su više ratobornosti u medijima nego li Čuićeve kolumne usred rata koje su ratu gotovo i protuslovile - sabranim pisanjem, trezvenom analizom bojišnoga i medijskoga ludila. Iako je dosljedno branio stav da je Srbija agresor, Stjepan Čuić posljednji je kolumnist za kojega se može reći da je u hrvatskoj metropoli poticao na ljudsku agresiju. Nema ni danas ljevičara koji bi mu predbacio neke nečasne „čini", i stoga je njegova ustaška etiketa u „Feralu", koja mu je priljepljena u vrijeme kada je on bio dječak, doista promašena ideološka čistka u kojoj se, zbog zaglušljivoga „govora mržnje", ne čuje tko kliče domovini, a tko Poglavniku! Eto nepravde kod ustanika pravde! No, kako došlo, tako prošlo - iza Čuića ostaju njegove priče i topli pozdravi na cesti od „lijevih" i „desnih". Za intelektualca to je poslije tužnog rata pobjednički građanski status. Lada Žigo