Ljerka Car-Matutinović

Bezumlje

Iz cjelokupne zbirke stihova Ljerke Car Matutinović Bezumlje izbijaju vidljivi treptaji živaca, znakovi strepnje i neka tjeskobna plovidba kroz bezumlje suvremene ratne stvarnosti. To nisu više ona intimna poetska raspoloženja i lirsko snatrenje u ozračju tihih primorskih plavih uvala, koje smo doživljavali u njezinim prvim zbirkama pjesama i lirske proze. U osjećanju mučnine, gorčine života, osamljenosti i izgubljenosti u prostoru i vremenu, potpuno su iščezli oni mediteranski svjetlucavi lirizmi i pastelni crteži čakavskih primorskih tišina. U osobnoj potištenosti čuvstava, riječi ne zvone više slatko, idilično i sentimentalno. To nisu više intimna lirska sredstva iz nekih njezinih ranijih zbirki Vrijeme rastanka (1971.), Odiljat se (1983.), La bellezza del respiro (Ljepota disanja) (1984.) i Glasovi glazba (1988.), nego uznemireni vapaj za unutarnjom ravnotežom duha, za harmonijom poremećenih čuvstava i dojmova.

Iz recenzije rukopisa zbirke pjesama Nedjeljka Mihanovića