Božidar Brezinščak Bagola

Između sumnje i predanja

Božidar Brezinščak Bagola, pjesnik, prozaik, esejist i prevoditelj 2007. obilježio je 60. godinu života. Njegov je spisateljski rad u mnogočemu određen njegovom dvojezičnošću. Komunikacijski procjep između slovenskoga i hrvatskoga jezika Bagola je kapitalizirao kao poetsko izvorište za opsesivno bavljenje temom samospoznaje. Od prve zbirke pjesama “Bjegunac svete uspomene” (1971.) preko druge “Samoobsodba” (1974.), koju objavljuje na slovenskom jeziku, Bagola radi na ispitivanju subjektivne gnoseologije čije su krajnje konzekvencije perpetuiran, zatvoren proces traganja za vlastitom osobnošću i egzistencijalistička mučnina kao rezultat tog procesa. U dominantno mitiziranom prostoru zbirke “U ime pračovjeka” (1983.) autor tematizira desakraliziranje institucionalnih vrijednosti afirmacijom čovjekove primarne, primitivne, arhetipske energije. Poetološki blizak Kocbeku, Bagola je unutar suvremene hrvatske književnosti uspio izgraditi posve autonomnu poetiku, u kojoj se utopijska samospoznaja iznjedruje kao središnja tematska nit.