BOJANA MEANDŽIJA U OŠ "SUĆIDAR", SPLIT

UČENIČKI DOJMOVI

Učenici Osnovne škole "Sućidar" iz Splita dojmove s književnog susreta sa spisateljicom Bojanom Meandžijom stavili su na papir i stvorili lijepu uspomenu na emotivno književno druženje.


Bojana Meandžija je književnica koja je sa samo trinaest godina doživjela najgori period u svome životu.
    Kao djevojčica u strahu za svoju obitelj i sestru bila jako uplašena i zabrinuta, a što joj je bilo najgore je to što je svoj rođendan zanemarila i nije ga doživjela kako je trebala, već je bila u skloništu i svaki čas ju je neka granata mogla pogoditi. Bojana je oduvijek bila dijete koje je voljelo pisati sastave i bilo što, a pošto u skloništu nije imala papira, pisala je na komadu drva jednu bilješku tako da jednog dana kad to netko nađe, može znati što se događalo u tim teškim trenutcima.
     Književnica Bojana nam je puštala zvukove iz rata koje je snimala svojim kazetofonom te nam je pustila i snimku radio škole. Svi smo se oduševili književnicom, njenom knjigom, a najviše njenom životnom pričom i iznimnoj plemenitosti te hrabrosti.

Ana Vukoja, 6.a


28.4.2016. godine, smo se susreli s književnicom Bojanom Meandžijom.

Bojana je napisala knjigu „Trči! Ne čekaj me…“. Knjiga je dobila naslov po riječima njezine majke.

Na književnom je susretu bilo jako zanimljivo. Mislim da bi svi trebali imati jednu takvu knjigu kako bi se upoznali s prošlošću.


Magdalena Draganja, 6.a


Rat- riječ koja u svakome stvara sliku nereda, tuge i patnje. A najgore slike stvaraju se u mislima onih koji su ga proživjeli. Pa tako i književnica Bojana Meandžija.
Rat koji je proživjela budi u njoj strašna sjećanja, sli i veliki uspjeh, jer je tijekom tog strahovitog događaja napisala knjigu. Ta je knjiga, zapravo, bila veliki sastavak koji nije imala prilike predati svojoj profesorici. Čak je i u svom tom žamoru uspjela snimiti uzbune, radio- školu i posljednju uzbunu u Karlovcu. Nije znala da će to jednoga dana podijeliti s nama.
Ova priča svakome izmami suzu u oku, no i izrazit ponos na našu književnicu koja je sve to hrabro prebrodila. Njezina knjiga zbog velike i emotivne poruke zaslužuje biti pročitana.

Lucija Tokić, 6.a



Prezentacija knjige „Trči, ne čekaj me! Mi se jako svidjela zbog njenog sadržaja tj. priče. Književnica je pisala o njenom životu u Karlovcu tijekom Domovinskog rata. Naime, to je trebao biti sastav za učiteljicu, n proširilo se u 240 stranica i vjerojatno će postati lektira. Volio bih da postane lektirom jer će biti jedina lektira o Domovinskom ratu, nažalost jedina. Zahvaljujem se književnici što je podijelila priču sa nama i približila nam sve to. Govorila je o zajedništvu, ljubavi i skromnosti tijekom rata. Nadam se da će je moj djeca jedne godine čitati jer to se ne smije zaboraviti.
>/p>

Ante Bojčić, 8.a

U četvrtak, 28. Travnja našu je školu je posjetila mlada, hrvatska književnica iz Karlovca Bojana Meandžija.
Gostovala je pred učenicima od 6. do 8. razreda i pred profesorima. Gospođa Bojana nam je na zabavan, ali i dirljiv način prepričala sadržaj svoje autobiografije 2“ Trči! Ne čekaj me…“. Tada je gospođa Bojana bila mala, hrabra djevojčica koja je sa samo 16 godina izgubila svoje djetinjstvo. Autobiografija književnice opisuje stanje u Karlovcu za vrijeme rata…Bilo je teško vrijeme za sve stanovnike Karlovca. Vidjeli smo neke od slika, tadašnjih događanja. Slike su na neke ostavile velik utisak i probudile emocije. Imali smo priliku poslušati prijenos radio škole, čuti granatiranje na grad i čuti veličanstven zvuk sirena koji je obilježio završetak rata.
Druženje s književnicom je proteklo uz zabavu i druženje, završilo je zanimljivim pitanjima i posvetama naše gošće.

Lucija Vukoja, 6.a


Više o susretu pročitajte ovdje.


Objavljeno: 06.05.2016

Objavljeno pod: Književni susret